Loading details…
Loading details…
Nikar, nizian, se vrakam jas Zivoten krug, kvadraten son Pred tebe stojam so peplosan duh Ko spatija kec pod kupa adut Ne mozam da prozboram Ni toplina, bolka, da osetam Zakopaj gi s’kletite, progoltaj gi gorcinite, Precekaj me so adetite Ovenata sedis, vizantiska nok So zalutan pogled, crkoven molk Ko Samuilov vojnik pred Asamati Ti dopiram lice, dali si ti? Ne go nosis ni lanceto Od filigran srebro iskovano Pregrni me, pritisni me, Iskrsi mi gi koskite, isfrli me kaj topolite